Ko ima pravo da ne plaća participaciju?

Plaćanja participacije oslobođena su deca, studenti, stariji od 65 godina, osobe sa invaliditetom, siromašni, žrtve nasilja, trgovine ljudima, izbegli, raseljeni…

Zdravstvena zaštita u državnim zdravstvenim ustanovama se finansira iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja. Jedino što osiguranici plaćaju jeste participacija i to za usluge za koje je predviđeno njeno plaćanje. Koji osiguranici su oslobođeni plaćanja participacije, kako se pravo na oslobađanje ostvaruje, da li ono važi i za lekove, pitali smo Vericu Lazić, v.d. direktora Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje.

Invalidi, deca, stariji od 65 godina, dobrovoljni davaoci krvi…

Prema njenim rečima plaćanja participacije su oslobođeni ratni vojni, mirnodopski vojni i civilni invalidi rata, zatim slepe i trajno nepokretne osobe, osobe koje primaju novčanu naknadu za tuđu negu i pomoć i dobrovoljni davaoci krvi.

Takođe, participaciju ne plaćaju deca mlađa od 18 godina, školska deca i studenti do kraja propisanog školovanja a najviše do navršenih 26 godina.

Participaciju ne plaćaju ni žene za zdravstvene usluge vezane za planiranje porodice, tokom trudnoće, porođaja i materinstva – do godinu dana posle porođaja.

Oslobođeni su i stariji od 65 godina, osobe sa invaliditetom po propisima o penzijsko invalidskom osiguranju kao i mentalno nedovoljno razvijene osobe, te osiguranici koji se leče od HIV infekcije ili drugih zaraznih bolesti utvrđenih posebnim zakonom, zatim malignih bolesti, hemofilije, dijabetesa, psihoze, epilepsije, multiple skleroze, pacijenti u terminalnoj fazi hronične bubrežne insuficijencije, oboleli od cistične fibroze, sistemske autoimune bolesti, reumatske groznice, bolesti zavisnosti, retkih bolesti kao i osobe kojima je zdravstvena zaštita neophodna zbog davanja ili primanja tkiva i organa.

Na listi onih koji su oslobođeni plaćanja participacije nalaze se i monasi i monahinje, materijalno neobezbeđene osobe koje primaju novčanu socijalnu pomoć ili porodičnu invalidninu, ili pomoć za smeštaj u ustanove socijalne zaštite, nezaposleni i socijalno ugroženi čiji su mesečni prihodi manji od iznosa utvrđenih zakonom, zatim korisnici pomoći čiji je hranilac na odsluženju vojnog roka, Romi koji nemaju stalno prebivalište u Srbiji, žrtve nasilja u porodici i trgovine ljudima, kao i izbeglice iz bivših jugoslovenskih republika, koje imaju boravište u Srbiji, a ispunjavaju uslov vezan za mesečne prihode.

Takođe je ne plaćaju ni osobe obuhvaćene obaveznom imunizacijom, osiguranici obuhvaćeni skrining programima i samohrani roditelji čija su deca mlađa od sedam godina, a mesečni prihodi manji od zakonom utvrđenih.

Naša sagovornica ističe da su plaćanja oslobođeni i privremeno raseljeni sa Kosova i Metohije kao i osiguranici čiji su prihodi manji od zakonskog cenzusa, a on je za jul iznosio 28.392 dinara – za one koji žive sami, a za ostale – 21.840 dinara po članu porodice.

„Ovaj cenzus utvrđuje se za svaki mesec u godini i zavisi od minimalne cene rada u tom mesecu“, objašnjava Verica Lazić.

Za lekove poseban pravilnik

Ona dodaje da oslobađanje od plaćanja za zdravstvene usluge ne znači automatski i oslobađanje od plaćanja participacije za lekove.

„Plaćanje, pa i oslobađanje od plaćanja participacije za lekove, uređeno je Pravilnikom o listi lekova koji se propisuju i izdaju na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja.

Iznos participacije se razlikuje i zavisi od liste na kojoj se lek nalazi. Tako je za lekove sa Liste A propisana participacija od 50 dinara po izdatom pakovanju, čega su pojedini osiguranici oslobođeni.

Ovaj iznos utvrđen je još 2009. godine i od tada nije povećavan. Kada je reč o lekovima sa Liste A1 – na njoj su i lekovi za koje postoji terapijska alternativa na Listi A – za njih je utvrđena procentualna participacija u rasponu od 10 do 90 odsto od cene leka na malo.

Za lekove koji se nalaze na listama B, C i D, tj. lekove koji se primenjuju u zdravstvenim ustanovama, za njih se ne plaća participacija“, navodi naša sagovornica.

Zahtev se podnosi matičnoj filijali

Objašnjavajući kakva je procedura za ostvarivanje prava na oslobađanje od plaćanja participacije Verica Lazić kaže da se zahtev podnosi matičnoj filijali Fonda za zdravstveno osiguranje i to na „Obrascu UP-1“, uz koji se prilažu i dokazi o prihodima.

Ukoliko se utvrdi da osiguranik ispunjava uslove, to se u matičnoj filijali unosi u evidenciju RFZO i podatak da je oslobođen participacije, putem posebnog servisa Fonda, dostupan je zdravstvenim ustanovama u republici.

„Izuzetno, na zahtev osiguranika, matična filijala je dužna da mu potvrdu o oslobađanju izda na posebnom „ Obrascu UP-2“ i to za svakog člana porodice po jedan“.

Godišnje najviše pola plate ili penzije

Oni koji plaćaju participaciju treba da znaju da je godišnji iznos ove obaveze ograničen i to tako da osiguranik za godinu dana može da plati najviše pola svoje mesečne zarade ili penzije i to one koju je primio za decembar prethodne godine.

Za one koji nemaju ni platu ni penziju, kao limit se uzima polovina prosečne republičke neto plate za decembar prethodne godine. Pritom se u najviši godišnji iznos ne uračunava plaćena participacija za implantate, medicinska sredstva, medicinsko tehnička pomagala kao ni procentualno učešće za lekove.

Između 50 i 900 dinara

Za one koji je plaćaju, participacija se kreće od 50 dinara koliko se plaća za pregled kod izabranog lekara, do 900 dinara koliko se plaća pregled na PET skeneru

  • 50 dinara pregled kod izabranog lekara, stacionarno lečenje po bolničkom danu, laboratorijske usluge
  • 100 dinara ultrazvučni pregled
  • 300 dinara pregled na skeneru
  • 600 dinara pregled magnetnom rezonancom
  • 900 dinara pregled PET skenerom

Participacija za neke usluge zdravstvene zaštite, kao što su hirurške intervencije za otklanjanje anomalija, implantati, medicinsko-tehnička pomagala, izračunava se procentualno u zavisnosti od cene usluge, a taj procenat se kreće od 5 odsto do 35 odsto.